mastro mostro, 27.01.2010.
Poslovično skloni mahinacijama i trulim kompromisima za račun i u korist bogatih, svemoćni ULEB je „podelio“ grupe, na način koji veliku šansu daje najplatežnijim ekipama da se domognu osam najboljih.
Partizan očigledno nema uticaj proporcionalan značaju, uspesima i igračkim/košarkaškim veličinama koje je iznedrio u protekle tri decenije, a koja su slavu srpske i kvalitet evropske košarke pronosili svuda po svetu, osvajajući i timski i individualno sve što se moglo osvojiti. O finansijskoj moći i mogućnostima lobiranja u okviru Đordijevog carstva, iluzorno je diskutovati kada se KK Partizan „bori“ da isplati stipendije svojim igračima.
U toj smišljenoj igri izvalačenja grupa, KKP je završio u „društvu“ sa dva evropska sportska giganta, čijim se košarkaškim sekcijama po mišljenju bukmejkera daju najveće šanse da podignu trofej u poslednjoj utakmici Final 4. Tu je trofejni PAO, važeći šampion Evrolige, i Barsa, ekipa koja bi prema raskošu igre i talentu gotovo svih igrača iz rostera trebala da ponese lauerat šampiona za tekuću sezonu. Atinski Marusi je tu upao više kao ekipa za potkusurivanje i osiguranje da se pripomogne „velikima“ ako nešto krene naopako, ali i kao svojevrsni ustupak aktuelnom šampionu da ne putuje previše i ne umara se u ionako prenapornoj sezoni koju imaju ispred sebe.
Ekipa Partizana je u ovu sezonu ušla bezmalo kao autsajder, sa puno promena u igračkom kadru, oslabljena za šest nosilaca igre iz prošle sezone. Međutim to nije sprečilo DV i njegove ovogodišnje prospekte da se prošetaju kroz grupnu fazu i da od druge polovine priušte navijačima uživanje u nekoliko vezanih pobeda uz dominantnu igru. Na tom putu pala je i jedna velika žrtva u vidu povrede kolena najkorisnijeg igrača prve faze, Aleksa Marića, koji po svemu sudeći neće omirisati parket druge faze Evrolige.
Ne treba napominjati koliki je to nedostatak i koliko su šanse na još jedan podvig i iznenađenje u vidu izbacivanje jednog od favorita, sada realno male.
Večeras otvaramo Top 16 fazu protiv atinskih zelenih… „prijateljske“ ekipe i krajnje destinacije za naše najbolje igrače… šampionskog tima koji vodi „naš“ Željko Obradović kome smo večno zahvalni zbog titule ’92. Udarna igla i najvažniji igrač je svakako nama dobro znani Nikola Peković, košarkaš koji je spektakularnim partijama nosio i predvodio Partizan u onoj godini kada nam je Final 4 izmakao sudijskom pljačkom u trećoj utakmici u Vitoriji, a koji je zbog preteranog proslavljanja datih koševa prošle sezone u OAKA Areni postao omražen i neomiljen među grobarskom populacijom. Dres grčkog šampiona ove sezone, na moju veliku žalost, nosi i Milenko Tepić glavni i odgovorni urednik prošlogodišnjih Partizanovih i reprezentativnih bravura, momak koji svojom igračkom inteligencijom i dečačkom skromnošću i prostodušnoću pleni i osvaja srca svih koji vole košarku, bez obzira na navijačku opredeljenost. Velika je šteta što ovaj momak nije produžio svoj boravak u crno-belom za još jednu sezonu, jer bi to bilo izuzetno korisno i za njega i Partizan i srpsku košarku uopšte.
Ali šta je tu je… Partizan nastavlja svoju decenijsku borbu protiv bogatih, moćnih i uticajnih u Evropi, noseći na grbači kao prilepke sve one male, bedne šićare kojima je cilj da dočekaju trenutak eventualnog saplitanja kako bi seirenjem lečili svoje frustracije. Večeras bez Marića neće biti lako… čak neće biti mnogo lakše ni da je MVP spreman za duel i borbu. Ali ostaje žal što nećemo gledati borbu titana pod košem, Nikolu na Aleksa… duel dvojice najboljih petica evropske košarke, proizvedenih i usavršenih u Partizanovoj alhemičarskoj laboratoriji. Očekivati pobedu u ovom trenutku i sa ovakvim zdravstvenim biltenom je nerealno… nadati se istoj je normalno i tako tipično za sve nas koji smo bili svedoci i većih čuda u režiji Duleta i ekipe… ali u jedno sam sasvim siguran: da će momci večeras dati maksimum sebe i svojih fizičkih i tehničkih mogućnosti, da će ginuti na parketu i kidati se za svaku loptu, pokušati sve da pobede apsolutnog favorita. Meni će to biti sasvim dovoljno i sa takvim očekivanjima iščekujem večerašnji meč.
Meni takodje
kažeš nerealno!?
e moj mastro… realnost je briga na koju se grobari ne obaziru!