Željko Ilić
Više od mesec dana je prošlo od poslednjeg sudijskog zvižduka u Areni, na utakmici protiv Makabija. Na prvi pogled dovoljno vremena za sve, a ipak nam je proletelo. Poslednjih par dana pred polazak u Pariz nisam znao gde se nalazim od nervoze, iako je sve bilo spremno na vreme.
mastro mostro, u iščekivanju nastavka sezone…
Počev po vrsti (od najnižeg), Partizan ima Bo Lester MekKaleba, najbržeg, najekplozivnijeg i najluđeg „beka u Evropi, koji u postavci Partizanove igre ima veliku ulogu, minutažu i uticaj na tim. Strahovito agresivna i veoma učinkovita igra u tranziciji i polukontrama, neverovatno nepredvidivi i ekstremno hitri ulazi, sa fenomenalnom egzekucijom u kojoj ni protivnički centri ne uspevaju da ga zaustave. Bo je od početka i tokom serije sa Makabijem ubrzao svoju igru i ušao u pakleni ritam, i predstavlja veliku opasnost za bilo kog protivnika.
mastro mostro, pisano u danima odigravanja antologijskih mečeva u Beogradskoj Areni
Ispunimo Arenu do poslednjeg podesta, dođimo ispunjeni željom i rešenošću da nosimo igrače do dve pobede i toliko priželjkivanog Final 4, koji nam je u ovom trenutku realno nikad bliži, takoreći se sve jasnije nazire.
Navijajmo za naše, zviždimo smradovima, ali ne dozvolimo nikakve pogrdne uzvike, pesme, transparente i poruke, ne dozvolimo da padne ni konfeta na teren, ali se potrudimo da ih uši bole, da se ne čuju na parketu… i mi navijači smo na najvećem testu jer moramo da nadmašimo sebe i da od Arene napravimo veliki, apgrejdovani Pionir, nek od četvrtka grobarska Arena zvanično postane istinsko navijačko čudo košarkaškog sveta. (more…)
mastro mostro, pisano pre u toku i neposredno posle dve telavivske utakmoce
Partizan je napravio brejk u prvoj utakmici i početku serije protiv Makabija, i slavio pobedu 77-85 u utakmici u kojoj je gubio većim delom,i sa najvećom razlikom od -21 sredinom druge četvrtine.
Iako sam mnogo puta do sada, nakon neke (od mnogih) spektakularne pobede pomislio kako ne može više i bolje, kako je dostignut vrhunac napetosti i ludila, Dule i momci me iznova iznenade, bolje rečeno razgale.
Večerašnji preokret u Nokia Areni je jedan od najluđih kojih sam doživeo sa Partizanom.
Svaka čast ekipi, a duboki naklon Dušanu Kecmanu, koji je pored nesporne košarkaške inteligencije i talenta, večeras dokazao (onima koji su sumnjali) da je igračka veličina i momak sa ogromnim srcem i hrabrošću. Večeras je i zvanično zaslužio da ga tretiramo kao Legendu Partizana. (more…)
mastro mostro, 23.03.2010
Dve pobede Partizana u Izraelu za mene bi bile manje iznenađenje nego dva poraza, i pri tom se trudim da ne budem subjektivan i navijački određen.
Ovakvom prognozom ističem mišljenje da nam šanse u ovom okršaju nisu male, naprotiv.
Makabi je ekipa respektabinog imena i velike istorije, i trenutno je sačinjena od izvanrednih košarkaša i odličnog trenera, sa velikim uticajem i autoritetom u evropskoj košarci, sa frenetično odanom podrškom velikog broja navijača, kako u uvek ispunjenoj Nokia Areni tako i na gostovanjima, ali je u suštini tim koji može biti nadigran i na kraju pobeđen. (more…)
Željko Ilić, 14.03.2010.
Ona – mala, zbunjena, u Partizanovoj majici, nasmejana i oduševljena tolikim brojem ljudi.
Niti sam ja Laza Lazarević, niti smo išli na jutrenje, mada smo bili u hramu. Doduše hramu košarke.
Naš Partizan se upravo plasirao u najboljih osam ekipa Evrope, po treći put za redom. U goste nam je dolazio Radnički iz Kragujevca i očekivala se svečarska atmosfera. Iako Pionir nije ispunjen kada su u pitanju utakmice NLB lige, za ovu se očekivao malo veći broj gledalaca, ako ništa drugo bar zbog proslave prolaska u Top 8. Uz sve to, mi nismo bili pod imperativom pobede.
Sve su to razlozi zbog kojih sam izabrao baš ovu utakmicu da bude prva mojoj ćerkici od šesnaest i po meseci. Raste u grobarskoj porodici, odrasta u godinama koje su obeležene uspesima našeg voljenog kluba, tako da nema sumnje da će za nekoliko godina sama tražiti da ide u Pionir i pokaže svima šta zna od naših pesama.
mastro mostro 12.03.2010
… ovo je trenutak Partizanovog trijumfa… velikog uspeha… po treći put zaredom u elitnih 8.
Uživajmo u velikom podvigu, zasluženo ostvarenom nadljudskim naporima Duleta Vujoševića i njegovih igrača, „krvavim“ treninzima i fanatičnom posvećenošću košarci i Partizanu.
Još jednom: Veliko hvala za sve!
Ne pamtim ovako interesantan košarkaški četvrtak, pogotovu kada je proveden zakucan za fotelju uz pregršt vrhunske košarke na malom ekranu.
Najduži dan… dan konačne odluke i razdirućeg iščekivanja zvanično je počeo da se rešava u utakmici koji su odigrale dve atinske ekipe, dva sata i četrdeset minuta pre duela u Kataloniji.
Željko Obradović, čovek koji je kao debitant osvojio do sada jedini trofej prvaka Evrope za naš Partizan, dočekao je meč protiv Marusija sa svojim sadašnjim timom, ekipom koja slovi za višestrukog šampiona, pod teškim bremenom velikih očekivanja Partizanovih navijača, koji su pobedu zelenih smatrali pod grobarsku obavezu igrača i trenera koji su slavu i ime stekli u KKP.
Špekulisalo se kako će moćni i bogati PAO, radi interesa grčke košarke pustiti Marusi, ekipu skromnog budžeta, ali impresivnog igračkog nastupa u ovoj sezoni. U prilog toj, ispostaviće se samo čaršijskoj priči, išla je i činjenica da su grčki košarkaši u redovima zelenih, jedan za drugim odustajali od učešća u meču, pa se od ranije povređenom Carcarisu pridružio i prvi igrač grčke košarke Dijamantidis, uz njega i eks NBA-ovac Spanulis i dželat iz Pionira prethodne nedelje Perperoglu, a i prvi centar ekipe Crnogorac i bivši Partizanovac Nikola Peković, bio je „sprečen“ da nastupi u krucijalnom meču po njegov bivši tim zbog nedovoljno zalečene povrede stopala.
Javnost u Srbiji, oduvek sklona da se bavi i razvija teorije zavere, bila je na ivici histerije kako se trenutak odluke bližio. Sve su oči bile uprte u Atinu, Grobare Željka i Milenka i ostatak „sakate“ družine.
Međutim u jednoj stegnutoj i veoma čudnoj utakmici, Panatenaikos je ipak uspeo da pobedi Marusijance, a Žoc da skine sa sebe teret, i na stranu odloži etiketu izdajice koja je bila spremljena da mu se zalepi na leđa, barem do neke sledeće prilike, koja će sigurno doći, jer se putevi Partizana i PAO-a poslednjih godina veoma često prepliću. (more…)
Posle sinoćnje utakmice, Grobari se slažu u jednom: „vredelo je izgubiti od aktuelnog šampiona Evrope da bi se doživelo ono što su navijači po završetku priredili akterima u Pioniru“.
mastro mostro, 05.03.2010
„I kada ne budeš prvi ti,
I kada se čuju zvižduci,
I tada ću Partizane znaj
Da te volim ja…“
…orilo se Pionirom skoro čitav sat posle utakmice u kojoj je Partizan poražen i u kojoj nije uspeo da iskoristi prvu priliku, i po tradiciji kolo pre kraja, overi plasman u najboljih 8 Evrope.
Niko ko se oseća Grobarom, nije napustio halu po završetku meča, ostalo se u dugo… Pevalo se i tapšalo, ritam se pojačavao, crno-beli akteri vratili su se na bis, niko nije bio tužan… naprotiv, na licima navijača jasno se videla sreća, ozarenost, ponos, inat, ispunjenost i zadovoljstvo. Sve to sa punim pravom i velikim razlogom, jer je i sinoć kao i mnogo puta u vremenu iza nas, ekipa Partizana igrala svom snagom i punim srcem, ne štedeći se u borbi i nameri da zabeleži još jedan istinski trijumf.
mastro mostro, 26.02.2010
Burna nedelja za KKP počela je prošlog a trijumfalno se završila ovog četvrtka, sinoćnjom pobedom, velikom i važnom (što selektor Duda reče podvigom), nad odličnom ekipom atinskog Marussija, tima koji je ove godine zabeležio nekoliko fantastičnih rezultata i pobeda nad komšijskim ekipama Panatenaikosa i Olimpijakosa. Svašta se izdešavalo za samo sedam dana… Kup Radivoja Koraća u Nišu… iznurujući polufinalni duel sa naoštrenim Hemofarmom… pa klinč borba i trijumf protiv starih Partizanomrzaca ekipe FMP-a, i slikanje Pere Kapitena sa novim peharom osvojenim u devetom uzastopnom finalu bez poraza. Ali tenzija i rivalitet Limenki i Partizana, odnosno čelnih ljudi dva tima, nije završen u dvorani Čair, već je izmešten sa parketa u medije, gde je otpočeo specijalni rat destabilizacije protivnika „poverljivim informacijama“ o transferu najtalentovanijeg domaćeg centra u najbolju srpsku ekipu, i ta priča nije doživela epilog do početka Partizanovog do sada ključnog EL meča, a po svemu sudeći kraj ćemo sačekati na leto. (more…)
Pionir ključa, a igrači shvataju šta znači “grotlo” i da ih nijedno ozvučenje ne može pripremiti za ovako nešto.
Željko Ilić, 04.02.2010.
Pre par dana začuo se reski zvuk telefona u prostorijama našeg kluba. Sekretarica je podigla slušalicu i začula muški glas koji je na odličnom engleskom zatražio Duleta Vujoševića. Na njeno objašnjenje da Dule ne govori engleski, sagovornik je uzvratio da ni španski, ni italijanski nisu problem i da će se svakako sporazumeti. Nakon minut – dva, Dule se javio.
Gospodin je iz Eurolige i pita da li je moguće da pošalju mladog i (po njima) perspektivnog trenera Paskuala, sa svojim timom, na jedan košarkaški ispit. Po mogućstvu da akcenat bude na odbrani. Dule je pogledao u planer i rekao: “Nikakav problem, imamo slobodan termin, pišite – treći februar”.